Zašto je džudo pravi sport za vaše dete?

U savremenom dobu deca se sve manje kreću. Preovlađuje pasivan način života uz televiziju, igrice, razne društvene mreže na internetu i slično. Prema najnovijim istraživanjima sve više dece ima problema sa prekomernom težinom, smanjenom fizičkom sposobnošću, deformitetima kičmenog stuba i stopala.
Škola ne može u dovoljnoj meri da zadovolji potrebe dece za fizičkom aktivnošću, bavljenje sportom je jedini način da im se obezbedi optimalan razvoj.
Džudo je drevna japanska borilačka veština, jedan je od malobrojnih borilačkih sportova koji je u programu Olimpijskih igara još od 1964. godine. Zbog svojih karakteristika vežba se širom sveta, u mnogim zemljama uvršten je i u sistem školstva.
Bavljenje džudoom deci omogućava da ravnomerno razvijaju sve svoje fizičke sposobnosti (izdržljivost, snagu, spretnost, elastičnost, brzinu), da stiču samopouzdanje i nova prijateljstva.
Kretanje i fizička aktivnost presudni su za zdrav psihički i fizički razvoj deteta. Sa koliko godina je poželjno uključiti dete u određeni sport?
Jedna od važnijih potreba većine dece je kretanje. U prvim godinama života deca je zadovoljavaju kroz igru u kući s roditeljima, sa drugom decom u parku, slobodno pužući, trčkarajući, penjući se… Kako odrastaju i telesno su sve spretnija i fizička aktivnost postaje sve složenija te počinje dobijati složenije ciljeve. Javljaju se kolektivne igre u kojima treba timski učestvovati, igrati po pravilima, biti spretniji i bolji. Jasno je da deca mogu puno toga naučiti iz sporta.
U smislu bavljenja sportom, džudo za decu je jedan od onih sportova koje stručnjaci najviše preporučuju u svrhu kvalitetnog rasta i razvoja deteta, od telesnog sazrevanja do psiholoških dobrobiti u smislu discipline, kooperacije s drugom decom, fair play-a itd. Takođe, određeni specifični elementi kao što su npr. padovi, koji su osnova džudoa, svoju pravu primenu mogu pronaći tokom svakodnevnih aktivnosti kada se to najmanje očekuje. Svedoci smo sve većeg uspešnog uključivanja dece vrtićkog uzrasta u džudo klubove, kao i velikog broja devojčica što je karakteristično tek za manji broj borilačkih sportova.

A koji su to još važni aspekti sporta i fizičke aktivnosti za decu?

Povoljan uticaj na razvoj motorike

Fizičko vežbanje primereno detetovoj dobi i razvoju ima niz povoljnih uticaja na dete. Ranim pohađanjem širokog raspona sportskih sadržaja dete pre svega razvija motoriku. Koordiniranjem različitih delova tela u pokretu postići će se optimalan status tela koji će se odraziti ne samo na učenje novih sadržaja tokom detinjstva, već će olakšati redovno vežbanje u narednim životnim razdobljima te smanjiti rizik nastanka ozleda u poznijim godinama života. Razlog tome leži u kreiranju motoričkih zapisa u mladosti, koji će se znati aktivirati i u srednjoj i starijoj životnoj dobi ako se povremeno isprobane motoričke radnje i ponove.

Navika vežbanja se stiče u detinjstvu

Kroz sport i aktivnost takođe se formira i optimalna lokomotorna osnova (jačanje kostiju i mišića) potrebna za dalji razvoj, a ne treba zanemariti ni razne psihološke aspekte. Oni se ogledaju u želji za pripadanjem i doprinosu kolektivu, nošenju s pobedom/porazom, želji za isticanjem, socijalizaciji, kao i potrebnim usvajanjem zdravih radnih navika. Naime, dokazano je kako je značajno lakše održati navike vežbanja kroz duži životni vek onima koji su se u mladosti bavili sportom. Takođe je poželjno ponuditi detetu što više različitih sadržaja prilikom čega će i pre nego što krene u školu, usvajati najrazličitije oblike pokreta. To će mu olakšati i pohađanje časova fizičkog vaspitanja u osnovnoj školi kao i potencijalnu specijalizaciju u odabranom sportu kada za to dođe vreme.
Osim navedenog, poželjno je uključiti dete u neke od lako dostupnih sadržaja, npr. ritmiku, gimnastiku, školu atletike i plivanja, primerene borilačke sportove i sl. Ako ne znate odlučiti koje bi aktivnosti bile odgovarajuće vašem detetu, možda vam pomognu rezultati istraživanja na deci od 4 do 6 godina starosti. Utvrđeno je kako dečaci imaju bolje rezultate na testovima eksplozivne snage i koordinacije, a devojčice na testovima repetitivne snage, gipkosti i ravnoteže.

Kada je dete spremno uključiti se u sportsku aktivnost izvan redovnog programa vrtića?

Pitanje koje se gotovo svima nameće, u suštini nosi vrlo jednostavan odgovor. Naime, u trenutku kada kao roditelj procenite da je vaše dete na nivou svesnosti sposobno pratiti uputstva trenera, ono je već spremno pohađati sportske aktivnosti prilagođene njegovim sposobnostima. Ako je dete sposobno saslušati zadatke i otprilike razlučiti šta se od njega traži, tada je spremno pohađati džudo za decu. Daljnje metode rada su poverene treneru, koji će iznaći optimalna rešenja u svrsi napretka deteta u poželjnim motoričkim sposobnostima.
Svakako treba znati da sportska aktivnost ima pozitivan uticaj na razvoj dece pa razmislite o uključivanju vlastitog deteta u neku od njih, ako je već do sada ne pohađa.
Istraživači sa Univerziteta Queen istažili su novu hipotezu o uticaju kombinovanog fizičkog i mentalnog treninga. Preliminarni rezultati pokazuju da je to dobar primer “ubijanja dve muve jednim potezom”.
Ima već dosta dokaza da fizička aktivnost, sama po sebi, podstiče moždane funkcije, s trenutnim i dugoročnim učincima. Vežba povećava nivoe grupa molekula poznate kao faktori rasta mozga, posebno onim koji se zove “Moždani neurotrofični faktor” (BDNF), koji cirkulišu krvlju i čine mozak osetljivijim na učenje i prilagođavanje.
Dakle, najnovija istraživanja pokazuju da kombinacija fizičkog vežbanja i nakon toga misaonih zadataka daje dodatni podsticaj mozgu. Utvrđena su značajna poboljšanja u jačini i više kognitivnih mera, kao što su selektivna pažnja, vreme reakcije te korišćenje kratkoročne i dugoročne memorije.
Kada govorimo o metodama za prenošenje informacija smatramo da metod demonstracije u dobi džudista do 15. godine ima dominantnu ulogu. Džudistima u toj dobi najviše informacija daje trener koji svojim savetima vodi mlade džudiste prema najidealnijoj tehnici za njih. Džudisti u tom dobu još nemaju značajnije takmičarsko iskustvo da bi im u savladavanju pojedine tehnike pomoglo prisećanje ili povezivanje s njima. Tako se u najvećoj meri usvajaju informacije, bez prevelikog seckanja tehnike i analitičkog pristupa. Od metoda vežbanja, dominantnu ulogu ima i standardno ponavljajuća metoda koja podrazumeva veliki broj ponavljanja ali i smanjeni intenzitet, budući da deca u tom dobu nisu sposobna u značajnijoj meri angažovati energetske mehanizme kojima bi mogli raditi višim intenzitetom. Tom metodom dolazi do izražaja i razvoj aerobne izdržljivosti koju prema principima treninga treba razvijati u tom uzrastu.
Frontalnim organizacionim oblikom rada trener osigurava pojačanu preglednost pri savladavanju novih tehnika, a mladim džudistima daje mogućnost poređenja sa svojim kolegama, te istovremeno i samostalno otklanjanje grešaka u procesu učenja.
Specifični metodski postupci za uvežbavanje džudo tehnika koji dominiraju u ovom uzrasnom dobu su:

  • nage komi (izvođenje tehnike u celosti sa svim fazama)
  • sute geiko (vežbanje s boljim ili iskusnijim vežbačem ili trenerom) kojom se u situacionim uslovima i individualnim pristupom otklanjaju greške kod mlađih i tehnički inferiornijih džudista

Koordinacija je važan ili skoro najvažniji faktor za uspeh u džudou, a posebno kod mlađe populacije, što je i dokazano u nekim naučnim radovima, da je koordinacija kod početnika i mladih ispred snage po značajnosti za uspeh na džudo takmičenju.
Za usklađivanje pokreta u prostoru i vremenu s protivnikom i izvođenje vrlo složenih tehničko-taktičkih elemenata, potrebno je imati visok nivo koordinacionih sposobnosti različitog tipa. Kod džudo borbe uvek je angažovano celo telo, a tehnika se mora izvoditi vrlo brzo, da bi bila što efikasnija.
Koordinacija ruku je sposobnost manipulisanja objektima, te kao takva u džudou, u kojem dolazi do kontakta, ima veliki uticaj.
Koordinacija nogu je sposobnost izvođenja kompleksnih pokreta nogama i kao takva u džudou ima značajan uticaj pri izvođenju nožnih bacanja u svim vrstama kretanja.
Kordinacija tela je sposobnost realizacije kompleksnih motoričkih struktura premeštanjem celog tela u prostoru. Ova sposobnost posebno dolazi do izražaja u džudou jer se telo kreće u raznim pravcima.
Kombinacije fizičkih i gimnastičkih vežbi i džudo tehnika neizostavni su deo treninga svakog džudiste od početka bavljenja džudoom pa sve do vrhunske sportske džudo karijere.